Friday, 8 August 2008

Moja Mirka i njena Saska


Saska je pristala da se slika, skoro....
Slikala sam ogrlicu, a ne Sasku ...




Sasvim sam sigurna da moja Mirka nije `ona Mirka` kojoj `pod prozore dolazi` Djordje Balasevic...
Dragan je odavno zauzeo to mesto.
Mira je moj `najslabiji` kriticar jer je moja drugarica i sve sta napravim - ona voli da nosi.
Danas je pristala da mi pozira jer je `bio divan dan`, Saskin rodjendan!
Popila sam kafu i pojela odlicno parce torte, a zatim su mama i cerka stale pred moj fotoaparat i ispunile mi zelju .
Pa za to sluze prijatelji - da ispune zelje!
Moja Mirka ispunjava zelje i pruza mi podrsku kad god je to potrebno... a bilo je potrebno vise puta. Zna da slusa, iskreno govori i cini sve da se pored nje osecam lepo i sigurno.
Pricinjava mi veliku radost kada ponese neku od mojih ogrlica.
Ovu zelenu heklala sam bas za nju.
Saska lako nosi neobicne stvari , njoj sam namenila jarko-narandzasti komplet.
Rodjendansku ogrlicu su probale i Mirka i Saska, nisam mogla da odlucim kojoj lepse stoji...

Tuesday, 8 July 2008

Cudna bica svuda oko nas

Primecujem neka cudna bica - pa zar sam jedina?

Cini mi se da ih je sve vise i vise u poslednje vreme.
Krecu se nekontrolisano, u vise pravaca istovremeno, a ponekad se sluze i spravama za kretanje . `Ispustaju` cudne zvukove dok se krecu, narocito u situacijama kada se kretanje prekine naglo .
Veoma bucno komuniciraju koristeci uglavnom samoglasnike. Efekat je fascinantan - svi u njihovoj okolini pocinju da komuniciraju na slican nacin , praveci se da ih razumeju...
Veoma `kratka` i mekana tela ih cine pogodnim za putovanja jer zauzimaju malo prostora. U putu koriste velike kolicine tecnosti , koju veoma brzo `unose` i `izbacuju` iz svog organizma.
( Veoma ruzan prizor i neprijatnog mirisa...)
Na srecu, ta kratka ( i rekla bih , citirajuci jednog strucnjaka) i neobrazovana stvorenja poseduju izuzetan sarm. Plene okolinu i prisiljavaju bica koja su znatno krupnija i obrazovanija od njih - da im ispunjavaju zelje i utisavaju okolinu dok se odmaraju.
















Slicna `bica` sam primetila i u svom komsiluku. Posebnu paznju su pokazivala prema komadima nakita iz moje `cokoladne ` kolekcije `cold porcelain`, a da pri tome nije bilo ni reci o kupovini (istih...?)!
Iznenadjenje je dostiglo vrhunac kada sam na blogu jedne od mojih omiljenih blogerki ugledala umesto slike nakita - zamislite koga ...
Shiska, objasni mi, molim te , sta se to desava?

Sunday, 8 June 2008

Nasa prva ekskurzija!

Svako je znao svoje mesto, svi su rekli sta je trebalo reci - put je mogao da pocne!
Nas autobus je bio obelezen veeelikom dvojkom - pronasli smo ga lako! Srecan put i srecan ostanak ! Prvi put smo bili Mi oni koji odlaze!


Smestili smo se, bilo je udobno i prostrano. Podelili smo strepnju i radost polaska na put!


Radost zbog putovanja je pobedila tremu, drugari su tu ! Krenuli smo veselo i hrabro na prvu ekskurziju koju ce moji djaci pamtiti celog zivota!

U Zmajevom krilu!

Pod kruskom koju je posadio Cika Jova, pronasli smo novog prijatelja. Druzenje je trajalo taman koliko je bilo potrebno da nastane ova slika, a onda smo nastavili put...



Dvoriste male kuce u SremskojKamenici je bilo spremno da nam kaze pricu o cika Jovi Zmaju - pricu koju su pre dva dana zapocele da pricaju Zmajeve decje igre ulicama Kamenice i Novog Sada. Sedeli smo na klupi Pura Moce, male Juce, malog konjanika, ... , i svih junaka koji vise od veka ulepsavaju stranice knjiga i slikovnica.

Dunavski park u Novom Sadu!

Pozdrav velikanu Miki Anticu ciji `plavi cuperak` jos uvek vijori kroz stihove koje sapucu mladi parovi na klupama Dunavskog parka.
Iskoristili smo priliku da sednemo `u krilo` i velikom Djuri Jaksicu!
Labudovi su ponosno plivali pokazujuci nam velikodusno svoje pacice, a mi smo ih u cudu pratili pogledima . Bas kao u Bajci o labudu - izgledalo je kao da kriju tajnu od nas.



Centar Novog Sada krasi Dunavski park. Odusevila nas je lepota i jednostavnost kojom pleni ova oaza okruzena betonom velikog grada.

`Leteli` smo Letenkom!


Letenka nas je docekala osuncana! Sirom je raskrilila svoje klupe i livade, sumarke i skrivena mesta koje su moji djaci `osvajaci` osvojili brzim trkom i sirokim osmesima!
Strpljivo sam cuvala mesto na klupi koju su ` oznacili kao svoju`. Tu su moji djaci spustili na trenutak svoje ranceve da mi prave drustvo dok se oni ne vrate i napune ih novim utiscima i pricama o Letenci.

Iriski Venac - ponos Fruske gore!

Da li mi se ucinilo ili je neko zapevao becarac ... Aj, seo Sremac na Venac pa vice - hej Bacvani devojke vas dice.... Mozda je to samo vetar pevao jos jednu od pesama koje se s vremena na vreme zaborave, pa ponovo pevaju,..., i tako redom...




Pogled na spomenik na Iriskom Vencu nas je podsetio koliko smo mali i koliko jos moramo da porastemo u ocima drugih- koliko jos znanja moramo da sakupimo na putu do sveta u kojem nece biti tajni za moje pametne djake!

Poseta Hopovu!


Uzalud smo trazili hladovinu pred manastirskim vratima - ugrabili smo trenutak za slikanje, nekoliko minuta za obilazak prelepe gradjevine i manastirskog dvorista Hopova.
Ocekivali smo mnogo od posete Hopovu - bas kao i nas Dimitrije koji je na ovom istom mestu `postao` Dositej. Mnogo je vremena proslo od tada, manastir jos uvek docekuje i ispraca posetioce. Neki ostaju zauvek, a mi smo prosli brzo i neopazeno, trudeci se da ne ometamo velicinu i vaznost ovog svetog mesta.

Povratak kuci!


Dan je `proleteo`, ali necemo dozvoliti da prodje neprimetno kroz nase malo selo! Moji decaci ce prosetati `opremljeni` svim neophodnim dokazima da je ekskurzija u s p e s n o `obavljena`!

Sunday, 1 June 2008

Kako je dobro videti vas opet!








Bez blica!


Milena i ja smo bile drugarice iz skolske klupe, ..., i jos uvek smo!



Nasi `decaci` se nisu uopste promenili! I dalje su najveci kavaljeri i drugari! Kao i uvek, pazljivi i raspolozeni da ucine sve za nas. Mi smo njihove drugarice iz razreda - rekle su nam ruze , koje smo i ove godine dobile na poklon! Hvala, dragi nasi najveci i najlepsi decaci!
Najlepse price su pricane u polumraku, daleko od pogleda, vremena i stvarnosti! Postalo je nevazno sve sto je bilo udaljeno vise od nekoliko metara i nekoliko minuta!

Monday, 19 May 2008

Ksantipa i Markus

Koliko ljubavi, snage i radosti nose ovi mladi ljudi
oseti svako ko poseti nas forum za druzenje!
Susret sa njima bio je susret sa bliskim prijateljima!
Divno je biti sa njima i `samsvojimmajstorima`!

Mira Palcica


Mira Palcica mi je dovela Nikolu,
Nikola je poneo fotoaparat, . . .
Hol Doma sindikata nije bio dovoljno prostran
za radost koju je doneo nas susret!

Palcica me zaglila svojim osmesima,
Nikola je pretvorio u stvarnost sve sto sam znala o njemu,...

Bilo je divno biti u njihovom drustvu!
Radujem se buducem susretu!

Monday, 12 May 2008

Nadjina Nina


Susret sa Ninom me je podsetio na igre sa Nadjom. Ninini prstici su se upleli u secanja dve devojcice, dve srednjeskolke koje su sedele u istoj klupi, dve komsinice koje je zivot odveo na razlicite strane. Slucajne susrete prepoznajem po mirisu kafe koju vec godinama ne pijemo zajedno.
Danas je Nina prosetala kroz moju Basticu. Nadja i ja smo pricale neke nove price, a decenije su se stidljivo sakrile u Nininom osmehu.