Wednesday 21 January 2009

Tako daleko, a tako blizu!

Probudila sam se ranije nego obicno jer sam znala da ce mi postar doneti paket i nisam zelela da ga vrati u postu ako me ne nadje...
Zajedno smo se smejali masnici i Snesku i Deda Mrazu koji salje pakete `velikim devojcicama`...
Pazljivo sam odlepila postanske etikete i nalepnice ( a i nisam htela da pocepam prelepi papir ... u meni stalno vri krv pirotjanskih predaka...hahaha....).
Sta mislite kako sam se osecala kada sam ugledala ovi kutiju? Pa zbog takve kutije sam letos kupila sasvim bespotrebne espadrile....... sad imam DVE!!!
Kad poklon pakuje neko ko zna kako se to radi - onda to izgleda ovako! Lako? Za mene je ovo `nemoguci poduhvat`.... pakovanje je moja `boljka`!
Mnogo sam bolja u raspakivanju!
SVE ovo je bilo u kutiji, zamislite - S V E je stalo !
Na trenutak sam pomislila da pokusam da vratim sve u kutiju, probe radi....hehehe......pa sam odustala....(nisam imala vremena jer sam zutila da uzivam u svakoj stvarcici posebno!)
Da, da, dobro vidite! Solja i kasicica se `slazu` ....skrooooz i `smajlic` je bio TU!
DAS u boji, ZELENI i RUZICASTI......jeeeeeeeee!
Slonce za srecu poput onog kojeg sam `izgubila` pre mnogo godina..... Znam da `deluje`!
Nisam izdrzala i otvorila sam i kutiju za Katarinu...pa bila je u mom poklonu!
Kasnije se ispostavilo da cu `mozda koji put` moci i ja da nosim ovaj prelepi medaljon namenjen mojoj Cercici!
Zasto Vam sve ovo pokazujem?!
Mozda zato sto ni sama ne mogu da verujem da postoji neko ko toliko lici na mene - isto misli, isto se ponasa, iste stvari mu se desavaju i zeli iste stvari kao i sama sto ih zelim.
Moja draga Katty zivi daleko od mene...
To nas ne sprecava da zajedno pijemo kafu skoro svakog jutra i razmenjujemo price o svakodnevnim stvarima.
Katty odavno nije moja ` virtuelna prijateljica` - ona je mnogo vise od toga.
Zna cemu se radujem i oseti kada sam tuzna.
Paket je njen nacin da mi pokaze da zna sta volim i da me razveseli!
Veoma je uspela u svojoj nameri - ceo dan se radujem kao malo dete novogodisnjem paketicu koji je ispunio sve zelje!
Hvala na prelepom paketu i paznji koju mi poklanjas , draga MOJA devojcice!

5 comments:

anima.art said...

Ne mogu da nađem pravu reč kojom bih izrazila emocije čitajući ovu prelepu priču o prijateljstvu.

Koliko ljubavi ima u svakom poklonu, koliko je sve rađeno sa mnogo ljubavi i kreativnog zanosa!

Duboko verujem, i svedok sam i iz ličnog iskustva, da umetnost nema granice, ona zbližava, oplemenjuje i usrećuje.

Anonymous said...

Jao,"mamaradice"...prvo moram da Ti se "pohvalim" da sam se vratila na Tvoj blog nakon sto sam morala obrisati suze i nos ,kao prava "mala " devojcica....da znas da si me rasplakala...dirnuta sam svakim Tvojim slovcetom, toliko,da sam ostala bez teksta............
Presrecna sam ako Te moji pokloncici toliko raduju...evo pocinjem da se spremam vec za 8.mart,hehee...Vec smisljam sta pametno da "umesim" za jednu "veliku "devojcicu...
Nadam se uskorom ponovnom vidjenju.Do tada nam ne preostaje nista drugo ,nego da kafenisemo kao i do sada,he hee...ljubi Te i voli Tvoja druga Katarina !!!KISSS.....

tamaris said...

ostala sam bez teksta.
pokloni su više nego prelepi.

Unknown said...

:)***********

Pipi said...

Jako dirljiva prica.Nije za nas umetnike,lako nas rasplace,al ipak nek je.Odusevila me je.Zelim vam jos dugo,dugo da se tako druzite.Divne ste.